Tuga, ti i ja Crvena jabuka

Evo me noći, stara prijateljice
Opet njoj ću poći, niz duge puste ulice
Tamo gdje strahovi prestaju, obraz mi grije njen dlan
Na njemu moje usne nestaju, beskrajno sam, uzdah joj znam

Časti me noći, stara prijateljice
U čašu natoči, žudnju da mi slomije
Zar nisam dovoljno gubio, tko će izmjeriti bol
Do očaja ljubio, namjerno bježao, da bih se vraćao

Opet mi se budi tuga, tuga najveća
Koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica
Koga sad joj srce voli, kaži nek' još jače voli
Idemo do dna, tuga ti i ja

Pozdravljam te noći, stara prijateljice
I ovaj krug će proći, neće stić' me kajanje
Šta je ovo proljeće, spram nježnih godina
Poziv njen me pokreće, čak i sa dna, isto izgleda

Opet mi se budi tuga, tuga najveća
Koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica
Koga sad joj srce voli, kaži nek' još jače voli
Idemo do dna, tuga ti i ja

Opet mi se budi tuga, tuga najveća
Koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica
Koga sad joj srce voli, kaži nek' još jače voli
Idemo do dna, tuga ti i ja