Napokon smo sami, u tom dvorcu praznom
Umorna od puta ostala si sa mnom
Bijela si i mirna kada sklapaš oči
Predjelima sjajnim sada ćemo poći
Nema na tvom licu nemira ni sjene
Zauvijek si, draga, zaspala kraj mene
Sigurni smo sada, nježna si i plaha
Ali ovdje nema života ni straha
Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više
Tonemo u mraku, ali tu gdje ležiš
Probija se svjetlo, ili mi se smiješiš
Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više…
Umorna od puta ostala si sa mnom
Bijela si i mirna kada sklapaš oči
Predjelima sjajnim sada ćemo poći
Nema na tvom licu nemira ni sjene
Zauvijek si, draga, zaspala kraj mene
Sigurni smo sada, nježna si i plaha
Ali ovdje nema života ni straha
Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više
Tonemo u mraku, ali tu gdje ležiš
Probija se svjetlo, ili mi se smiješiš
Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više…
Comments (0)
The minimum comment length is 50 characters.
Information
Users of Guests are not allowed to comment this publication.
There are no comments yet. You can be the first!