[Tekst pjesme "Vidi Me Sad"]
[Strofa 1]
Stari opet pijan je, vika, zvono, nabijanje
Ponovo se mrtav vraća, jučer je bila plaća
Skriven ispod pokrivača jer od ovoga mi se povraća
Počinje divljanje, psovke, svađa, razbijanje
'Ko sve račune plaća, 'ko ima svog jebača
Kada alkohol progovori proklet si čovjek čaća
Ponovo bolovanje, podljevi, masnice
Opet dobiva lekciju
"Mama ne boj se reci mu!"
Ja bi rado naivno vjerovo
Ocu što viče da ovo kopile nije njegovo
Oči blistaju u strahu, kroz pogled mutan
Od suza što ih gutam
Mamini vapaji, uzvici, njegovi šamari, udarci, ah!
Ovo su teške teme, pa nikog nije briga
Tilen to je moj život ko najgora intriga
Malo srce puno je gorčine i kome sam kriv
"Prokleti kurvin sin!"
Ne želim biti živ
Njen je vrisak poklopio stisak teškom, radnom rukom
Nije viknula u pomoć niti tijelom niti duhom
Sjećam se majke ko plahe i mirne žene
Sjećam se njega jer sad podsjeća na mene
Socijalna, pedagozi, domovi, psiholozi
Bijesan sam pun do čepa, sam protiv cijelog svijeta
Nitko ni ne sluša riječi, samo klimaju glavom
Lječim tjeskobu cugom, misli smirujem sa travom
U školi tretiran ko teški slučaj
Druge maltretiram, profe ne slušam
Prezirem autoritete, svrstan pod propalitete
Iz treće škole letim van u dom za delikvente
Za trafiku me terete
Izgubljen sam u sebi i bijes me kontrolira
Željan majčinih riječi, zagrljaja, dodira
Popravni pun je istih, osjećam ko da su moji
Tisuću novih fori, kažu izać ću još gori
Sele me simo tamo, čim dobru kliku nađem
Po noći tiho plačem, zgrčen pod pokrivačem
Jer u hladnom znoju me budi jeka njenoga vriska
Pišem iz Karlovca, Zagreba, Siska
[Strofa 1]
Stari opet pijan je, vika, zvono, nabijanje
Ponovo se mrtav vraća, jučer je bila plaća
Skriven ispod pokrivača jer od ovoga mi se povraća
Počinje divljanje, psovke, svađa, razbijanje
'Ko sve račune plaća, 'ko ima svog jebača
Kada alkohol progovori proklet si čovjek čaća
Ponovo bolovanje, podljevi, masnice
Opet dobiva lekciju
"Mama ne boj se reci mu!"
Ja bi rado naivno vjerovo
Ocu što viče da ovo kopile nije njegovo
Oči blistaju u strahu, kroz pogled mutan
Od suza što ih gutam
Mamini vapaji, uzvici, njegovi šamari, udarci, ah!
Ovo su teške teme, pa nikog nije briga
Tilen to je moj život ko najgora intriga
Malo srce puno je gorčine i kome sam kriv
"Prokleti kurvin sin!"
Ne želim biti živ
Njen je vrisak poklopio stisak teškom, radnom rukom
Nije viknula u pomoć niti tijelom niti duhom
Sjećam se majke ko plahe i mirne žene
Sjećam se njega jer sad podsjeća na mene
Socijalna, pedagozi, domovi, psiholozi
Bijesan sam pun do čepa, sam protiv cijelog svijeta
Nitko ni ne sluša riječi, samo klimaju glavom
Lječim tjeskobu cugom, misli smirujem sa travom
U školi tretiran ko teški slučaj
Druge maltretiram, profe ne slušam
Prezirem autoritete, svrstan pod propalitete
Iz treće škole letim van u dom za delikvente
Za trafiku me terete
Izgubljen sam u sebi i bijes me kontrolira
Željan majčinih riječi, zagrljaja, dodira
Popravni pun je istih, osjećam ko da su moji
Tisuću novih fori, kažu izać ću još gori
Sele me simo tamo, čim dobru kliku nađem
Po noći tiho plačem, zgrčen pod pokrivačem
Jer u hladnom znoju me budi jeka njenoga vriska
Pišem iz Karlovca, Zagreba, Siska
Comments (0)
The minimum comment length is 50 characters.