Recitacija Edo Maajka

[Tekst pjesme "Recitacija"]

[Strofa]
Večeras je u gradu tuga, večeras caruje bol
Svi ga zazivaju, al' ni'ko ne zna gdje je Bog
U gradu, njih par manijaka se smije, al' većina ih večeras plače
Ispuzale male zmije, pretvorile se u koljače
Mrtva tijela velika, srednja i ona mala
Moja rijeka je crvena i guta ih Sava, mada ne bi htjela
Guta one koji su nju gutali
Što su se smijali i volili dok su se u njoj kupali
Muka je rijeci, vidi se po pjeni što je na obalu izbacuje
Al' ne može da izbaci šta zmija u nju ubaci
U pomoć stižu oblaci, šalju kišu da spasi rijeku
Crvеne krvave flekе da lakše oteku
Tužna je i savska sirena jer mrtva su djeca njena
Treba školjku za smirenje, treba neko objašnjenje
Treba joj zraka, od tuge se guši
Najrađe bi na površinu, pa nek' umre i nek' se isuši
Zove svoje podanike, zove savske somove
Daje im naredbu da ljudska tijela spreme u grobove
Da se tijela pokopaju najdublje što se može
I to na ušću kod Dunava, tam' gdje je ona duboka uvala
I tako somovi tijela vuku, pozvali su i veliku štuku
Da tjera druge ribe s puta
Ko neće se sklonit' — štuka ga proguta
A na ušću za to vrijeme po naredbi sirene
Ribe napraviše grobnicu za nevinu savsku djecu
Tijela su pokopana, sad je red na Dunavu
Da u Crno more odnese fleku krvavu