Stenka Rasin Helmut Lotti

Na pjerjednjem Sten´ka Rasin
Obniavshis sidit s kniazhnoi
Svad´bu novuiu spravliaiet
On vjesyolyi i khmel´noi
Pozadi ikh slyschjen ropot
Nas na babu promjenial
Tol´ko notch´s nei provozjalsia
Sam na utro baboi stal
Etot ropot i nasmjeshki
Slyshit groznyi ataman
I mogutschejeiu rukoiu
Obnjal pjersiianki stan
Volga, Volga, mat rodnaia
Volga russkaia reka
Nje vidala ti podarka
Ot donskovo kazaka!
Mosjtchnim vzmakhom
Podnimaiet
On krasavitsu kniazjnu
I za bort ié yo brosaiet
Vnabjezjavschuiu volnu
Tschjto zjhvi, bratsy, priunyli?
Ei, ty, filka, tschjort, pliashi!
Grianjem piesniu udaluiu
Na pomin ié yo dushi!